HRVATSKI STUDENTSKI STANDARD

Svakodnevno smo svjedoci neke studentske bune; većeg ili manjeg promjera.  Koliki su objektivno razlozi za posezanjem te drastične mjere?
Iako sam i sam student, u ovom članku ću pokušati biti što objektivniji.

Ovisno s kojeg aspekta gledamo; nekim stvarima možemo biti prezadovoljni, nekima manje a protiv nekih moramo ići “nožem u srce”.
Probat ću u ovom članku posvetiti poneku riječ svakom bitnom aspektu studentskog života s usporedbom na druge zemlje.

Počet ću sa studentskom prehranom; jednom od najsvjetlijih točki. Izuzetno je dobro organizirana i kvalitetna, u usporedbi sa drugim zemljama. Jedina mana su česti dugi redovi u kojima smo osuđeni provoditi dobar dio našeg tako dragocjenog vikenda, ali kad pogledamo druge zemlje shvaćamo da se na tu temu nema što prigovoriti. U susjednoj nam Srbiji, odnosno glavnom gradu Beogradu, situacija je puno lošija. Obrok je oko prilike jednake cijene ali je kvaliteta obroka nikakva. Imao sam prilike i sam provesti jedan semestar u Beogradu te vas uvjeravam da je hrana često nejestiva ali se studenti tamo po tom pitanju ne bune. Jedina pozitivna stvar je što gužvi nikad nema. U Švedskoj na primjer ni ne postoje menze, studenti sami kuhaju (najčeće neke paste) te tako preživljavaju; ali njima država daje stipendiju od 700 eura pa se ni ne žale. U Španjolskoj, menze postoje ali je hrana izuzetno loša, a gužve su velike tako da se dosta studenata radije odluči za Caritasove besplatne obroke. U Sloveniji se dobivaju bonovi koji se mogu iskoristiti u dosta ugostiteljskih objekata u gradu. Mađarska također ima oragnizirane studentske menze ali su obroci oko 1,5 eura, hrana je puno lošija nego kod nas, a izbor puno manji. Stoga Hrvatskoj u vezi studentske prehrane dajem ocjenu 4. Maksimalnu ocjenu bi dobili tek sa još kojim novootvorenim objektom kako bi se barem malo smanjile gužve.

Studentske stipendije
Većina studenata u našoj zemlji prima nekakvu stipendiju. Nekad je to općinska, nekad državna ili županijska, a ponekad se radi o stipendijama nekih firmi ili organizacija. Najčešće su to iznosi od 500-800 kn, koji nisu dovoljni za mjesečno preživljavanje. Pretpostavlja se da prosječni student koji živi u studentskom domu treba mjesečno oko 1600 kn da bi uspio isfinancirati sve neophodno za normalan studentski život. Tako da se u studentski budžet najčešće uključuju roditelji a često i “Studenski servis” s nekim honorarnim poslovima.
U usporedbi sa Beogradom stojimo puno bolje po tom pitanju; kod njih vrlo rijetki studentski primaju neku stipendiju te je studentski standard na puno nižem nivou. Primjer Švedske sam već naveo; studenti dobivaju 700 eura mjesečno što im se poslije fakulteta, kad se zaposle za stalno u svojoj profesiji, odbija od plaće. Mjesečno se odbija oko 1-2 posto što je neznatan iznos te treba nekih 50 godina da se sve vrati, ali država ne traži novac od onih koji ga nisu u mogućnosti vratiti. Mislim da je to izuzetno dobro rješenje. Slovenija i Mađarska su u sličnoj situaciji kao i mi, dok Francuzi na primjer dobivaju državnu stipendiju ali potpisuju ugovor o dvostruko dužem radu u njihovoj zemlji. Luxemburg npr. ima slično rješenje kao i Švedska samo studenti nisu dužni vraćati novac kad se zaposle nego samo ostati u zemlji poslije školovanja. Ocjena Hrvatskoj je 3; dovoljan broj studenata je stipendiran ali su iznosi preniski u odnosu na naš visoki standard života.

Studentski smještaj
Jedna od lošijih točaka u Hrvatskoj. Broj studentskih domova je premalen u odnosu na broj studenata. U Zagrebu nedostaje oko 7 000 studentskih kreveta. Vlast to planira rješiti izradnjom velikog doma u sklopu kampusa Borongaj; no gradnja izuzetno sporo napreduje ili da se bolje izrazim, nije niti počela te se ne zna ni točan početak radova a kamoli kraj izgradnje. Stoga se kao kratkotrajno rješenje nametnula izradnja dodatna 2 paviljona u sklopu stud. doma “Stjepan Radić” što smatram izuzetno lošim rješenjem budući da je taj dom već pretrpan. U međuvremenu je stud. dom “Ivan Meštrović” zatvoren za studente. Nešto se mora poduzeti pod hitno! Sve veći broj srednjoškolaca odustaje od studija u Zagrebu jer su svjesni da dom neće uspjeti dobiti a privatan smještaj im nema tko financirati. Cijene smještaja u domovima se kraću od 200-300 kn što je prihvatljivo.
U odnosu na Zagreb, Beograd što se tiče smještaja za studente stoji puno bolje. Domovi su bolji; sobe su veće i uređenije, a ukupni kapacitet iznosi oko 19 000 kreveta s cijenom oko 80 kn mjesečno. Slovenija i Mađarska također stoje bolje od nas, uvjeti su bolji a smještaj je lakše dobiti. Cijene su oko 30 eura mjesečno, ovisno o kvaliteti doma.
Ocjena 2; potrebna što skorija izradnja i uređivanje. Jedini plus; pristupačna cijena.

Provedba “Bolonjskog procesa”
Veliki promašaj. Fakulteti su 2 godine lutali pokušavajući se prilagoditi nekom novom programu uz loše uvjete i izuzetno loše znanje o onome u što se upuštaju. Katastrofalno vodstvo od strane tadašnjeg ministra Primorca koji je nekako umislio da može promijeniti sustav koji godinama funkcionira preko noći bez ikakvog truda već samo javno govoreći kako Hrvatska prihvaća sve odredbe deklaracije. Uopće nije uveo edukaciju kadrova na fakultetima o odredbama deklaracije, nije osigurao dodatna sredstva za provođenje, profesori su radili katastrofalne stvari, odnosno sve što su htjeli, pod izlikom koji smo svi čuli milijun puta; “To je tako po bolonji”, ni sami ne znajući o čemu pričaju. Bologna je, ni kriva ni dužna, postala predmet mržnje među studentima. Tek nakon 2 godine se uspostavio neki red na sveučilištima. Osobnog sam mišljenja da se u Europi preko dotične deklaracije provodi amerikanizacija sustava, odnosno olakšavanje svake vrste obrazovanja s čime se nimalo ne slažem.
Jedna od katastrofa studentskog obrazovanja je i studentsko vodstvo. Studentski zbor, koji bi trebao biti nepolitičko tijelo koje zastupa interese studenata je sve samo ne to. Odnosno, upravo suprotno, to je političko tijelo koje radi u službi ministra. Tko je za to kriv?
Krivi su sami studenti. Na studentske izbore jedva izađe 5 posto studenata, a i od tih 5 posto većina glasuje jer im je jedan od kandidata obećao platiti kavu u obližnjem kafiću. Tako da se po tim zborovima godinama vrte isti ljudi samo mijenjajući funkcije među sobom, a interesi običnih studenata ih nisu nikad ni zanimali. Sjetimo se samo naše povijesti gdje su tadašnji studenti zajedništvom i čvrstom voljom izazivali državne ustanke. Jel to i danas izvedivo?
Imamo primjer studentske blokade koja je počela na Filozofskom fakultetu – studentski zbor je paradoksalno stao na stranu ministra. Studenti su tražili besplatno školovanje redovnim studentima što je normalno svugdje u svijetu. Navodim primjer jednog Beogradu za kojeg svi mislimo da je godinama iza nas – student koji je upisao fakultet uz osobno financiranje se oslobađa bilo kakvog plaćanja nakon što uspješno položi prvu godinu. To sad pokušava provesti i Hrvatska vlast – bilo je i vrijeme.
Ocjena provodbe Bolonjske deklaracije 1. Potrbna je organizacija odbora za provodbu deklaracije u kojem bi članovi bili i studenti, a koji bi primao sve žalbe studenata i pokuđavao ih riješiti. Siguran sam da bi imali pune ruke posla.
Ocjena oraganizacije studentskog vodstva – dovoljno je iznijeti podatak da 99 posto studenata ne zna tko je predsjednik studenata Hrvatske ni kako doći do njega, da budem iskren ni sam ne znam taj podatak. Sličan je postotak i sa predsjednikom zagrebačkog studentskog zbora. Potrebno je što prije studentske zborove približiti studentima i staviti u njihov interes!
Ocjena 1; uz nadu da će idući studentski izbori nešto promjeniti te da će pokoji student više ustati s kave na kojoj se samo žali kako mu je teško te dati svoj glas nekome sposobnom da nešto promijeni.

Također smo svjedoci nastojanja naše vlasti da što više poveća postotak visoko obrazovanog stanovništa u Hrvatskoj. Ali kako to nastoje postići?
Otvaranjem sve više fakulteta i sveučilišta, s malo je reći, upitnom kvalitetom tako da danas svako drugo selo u Hrvatskoj ima neki fakultet ili sveučilište. Za desetak godina ćemo hodati ulicom uz pozdrave; “Dobar dan profesore!”, “Dobar dan doktore!”, “Dobar dan magistre”…  Dok će devedeset posto tih “profesora, doktora i magistara” diplomirati u Mrduši donjoj.

Vedran Bešlić

Povezani članci:

1. STUDENTI Za studente – studentski izbori 2010.
2. Studentski izbori u Zagrebu ponavljaju se zbog neregularnosti?
3. Split Kao Studentski Grad ILI Kako Sam Postao Dalmoš
4. Zadar kao studentski grad
5. Osijek Kao Studentski Grad
6. Odluka o raspisivanju izbora za Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu i studentskih zborova njegovih sastavnica
7. Početak provođenja EUROSTUDENT istraživanja