Još od malena stalno slušamo priče, što od roditelja- što od okoline, kako nam učenje i knjiga garantiraju sigurnu budućnost.
“Sine, drži se knjige a ne boce i žena.”
Ja- uzoran sinček, dijete sa svjetlom budućnošću, sam naravno slijedio “naredbe s vrha”.
No, da li je to stvarno tako? Da li nam fakultet jamči siguran posao i osiguranu egzistenciju?
Nažalost, tokom studija shvatimo neke stvari. Brzo se probudimo iz sna punog utopije.
Nitko ne garantira ništa. Svatko se u početko uzda u sustav i državu.
“Pa nisam valjda bez veze 6 godina sjedio za knjigom?!”
Svakim danom naletim na članak ili priču iz svoje sredine.
“Kako jedan liječnik može prodavati kebap kao zaposlenik malog grilla?” “Kako jedan profesor povijesti može skupljati boce?”
Odgovor glasi- lako.
Država i društvo su takvi da ako se sam ne pobrineš za sebe- naj…. si!
Sve više je visokoobrazovanih građana a dobrih mjesta za rad sve manje. Država funkcionira tako da ti ni dobar prosjek a ni vanfakultetska aktivnost ne može puno pomoći ako nemaš “tatu na poziciji” ili nekakvu drugu vezicu.
“Do kad će to tako?” “Hoće li se skoro nešto promijeniti?”
Svatko ima neku viziju budućnosti. Optimisti, među kojima se i sam nalazim, misle da se nešto mora promijniti nabolje.
Uvesti neki sustav stipendiranja po kojem imaš radno mjesto ali moraš ostati u državi, na taj bi se način barem malo ublažio “odljev mozgova”. Što dosta zemalja već i provodi.
Neki se pak nadaju da će europska unija nešto promijeniti- veće tržište znači i veći broj radnih mjesta te će se uvijek moći otići u drugu zemlju. Veća uloganja u urede za zapošljavanje, više dobrih projekata i ono najbitnije- više novca.
Ali, svjesni smo nije pravo rješenje napustiti svoju zemlju.
Ja osobno ne bi bio potpuno sretan s tim rješenjem. Ipak mi najviše odgovara moja zemlja, s našim mentalitetom i načinom života.
Ali opet, ako nemam izbora…
Jedno je sigurno, budućnost će nas stići sigurno samo je pitanje kome će više odgovarati- mladim, ambicioznim i školovanim ljudima ili starim “švercerima” s puno balkanskih poznanstava.
U meni još tinja nada da je “stara” bila u pravu s onom rečenicom:”Sine, drži se knjige…”
autor: Vedran Bešlić
Povezani članci:
studenti.hr
Loading ...
Palac gore ili dolje:
1 
0
i ja obožavam ovakve članke. i optimist sam, ali teško mi je vidjeti ljude kako se raduju boljem životu, jer u RH to može značiti samo razočaranje u budućnosti. iskreno se nadam da će se nešto promijeniti, nabolje, da će se uvidjeti potreba za mladim znanstvenicima u kojima kola intelektualna krv!, no… teško, teško. bit će teško.
sretno!
Cijenjen komentar. Palac gore ili dolje:
4 
0
Oduševljavaju me ovakvi članci, koji svima uključujući i meni daju nadu u bolji život ! Vedrane, čestitam na odlučnosti, ustrajnosti i kreativnosti …
Palac gore ili dolje:
2 
0
Drago mi je da pored zezancije pricamo i o ozbiljnim temama…Ali ipak mi smo ti koji sve to mozemo promijeniti … Mi smo budućnost države… Jednom davno neko nam reče!
Cijenjen komentar. Palac gore ili dolje:
4 
0
“samo je pitanje kome će više odgovarati” – dobro pitanje. volim biti optimist, ali činjenica je da poznajem jako malo ljudi sa završenim fakultetom i poslom u struci. nadam se nekakvoj promjeni situacije na bolje, i mišljenja sam da bismo mi studenti napokon trebali nešto poduzeti.
dobro je moj profesor jednom prilikom rekao: bez fakulteta – jad i bijeda, s fakultetom – dugovi i krediti, s ‘kumom’ – i pare i srića…
Palac gore ili dolje:
0 
1
Ispričavam se zbog par gramatičkih grešaka od strane tehničke podrške;)
Naravno da ih ja nisam napravio!